Br. 29: Ima nas ovdje i introverata!

Ne jednom svjedočio sam radionici ili tečaju na kojem su instruktori tražili od učenika neku vrstu improvizacije u jamu, u spotlight formi. Tema sata je, recimo, ritam pa instruktori žele od učenika da sami improviziraju, sami probaju smisliti neki novi ritam, na primjer nešto van ustaljenog i usvojenot step – step – triple step okvira. Žele da zakorače u nepoznato, da isprobaju što god im padne na pamet. Žele ih baciti u vatru i pokazati im da ritam nije molekularna biologija, da ne moraš biti plesni guru da bi zaplesao u nekom drugom ritmu, i koliko različitih ritmova može smisliti grupa intermediate plesača.Read More »

Advertisements

Br. 27: Kakve lindy hoppere hostati?

“Sve”, reći će medvjedići dobra srca, i otvoreno prihvatiti bilo kojeg plesača koji zatraži krov nad glavom. Oni nešto izbirljiviji prepustit će “bilo koje” lindy hoppere medvjedićima, a sebi izabrati one koji su im po volji, one provjerene. Ili će – a što da vam lažem – izmisliti da nemaju slobodan krevet jer ga je ukrao bratić, a ni po podu nema mjesta za vreću za spavanje jer je nećak zalijepio lego kockice oho-ljepilom za pod. Nisu to loši ljudi. Samo im se ne da družiti s bilo kime.Read More »

Br. 26: Dva tipa učenika

Jedna dosadna rečenica za početak: ljudi su svakakvi. I svatko ima drugačije predispozicije – u nečem je bolji, u nečem lošiji. Pardon, dvije dosadne rečenice. Evo i treće. Svatko može sve naučiti. Dosadna rečenica, jako dosadna, ali nažalost točna. Kažem nažalost točna jer to znači da sve možemo postići, samo se moramo potruditi. Tko se još želi truditi? Bilo bi bolje da nam je sve bogom dano ili bogom uzeto, i da nešto ili možemo ili ne možemo; da možemo odmah odustati bez grižnje savjesti i bez trošenja vremena i truda, ili pak da možemo s prijezirom gledati one koji nisu talentirani za nešto za što mi jesmo.Read More »

Br. 25: Tko pleše u kojem dijelu dvorane

Naravno da nije svejedno gdje u dvorani plešete. Mislim, je, svejedno je, ali opet nije. Kao i na koncertu: u prvom redu su oni najnabrijaniji koji će skakati, pljeskati, dizati ruke u vis; u drugom redu oni koji će dizati ruke (bez pljeskanja) i zatvorenih očiju pjevati, a krug onih koji znaju sve tekstove napamet zatvara nešto mirniji treći red koji od fizičkih aktivnosti većinom samo cupka dok ruke ne diže. Od četvrtog reda pa nadalje manje je nabrijana ekipa; ona koja baš ne poznaje u riječ cijeli opus, a leđa joj drže oni koji su dobili gratis karte.Read More »

Br. 24: Kako najviše izvući iz sata

Dvije su osnovne razlike između sata plesa i školskog sata: na ples ste došli samovoljno, i to zato što se nadate zabavi. Ljudi često previde tu sitnicu kod tečaja plesa – došli ste nešto i naučiti. A čim vas netko nečemu uči, to često gubi dio bajkovitosti. Jer nije lako učiti – pristajanjem na učenje priznajete svoje neznanje – a priznati svoje neznanje često je u suprotnosti s nezatomljivim ljudskim osobinama poput taštine i tvrdoglavosti.Read More »

Br. 21: Zašto me ne želi?

Nešto rjeđe nego što je to u ljubavi, odbiju nas i na plesnjaku. Zašto, zapitat ćemo se, zašto? Dok će vam simpatija slamati srce pričama kako je trenutačno u “čudnoj fazi”, kako se ne želi “vezati”, kako ne želi srljati, kako jednostavno niste “kliknuli”, i kako bi bilo najbolje da budete prijatelji – dok u ljubavi morate slušati takva laprdanja, na sklizavom parketu uzroci odbijanja nešto su konkretniji i lakše riješivi.Read More »

Br. 20: Pitati za ples nekoga tko razgovara

Vječna dvojba onih koji o svemu (previše) razmišljaju. (Volim takve ljude jer bez njih ovaj blog ne bi imao smisla). Koliko god to bilo normalno, koliko god se to na plesnjaku podrazumijeva i očekuje – nije uvijek lako pitati ljude za ples. Trebaš prići osobi i reći nešto. Na primjer: “Bok, jesi za ples?” Zastanite trenutak i recite to na glas. A sad na način koji ne zvuči glupo. Ljudi kod takvih stvari uvijek imaju tremu. To podsvjesno konce vuče iz straha od odbijanja prilikom uleta curama. Ni cure nisu cijepljene. “Što ako kaže ne? Ispast ću glupa!” Frendica će vam reći: “Ne, on je glup”, ali znate i sami da to ne ispada tako. Nikad nije bitno što zbilja jest, već kako se čini da jest. No, pustimo ulete i glupane koji odbijaju tako dobre cure i dečke.Read More »