Br. 6: Zašto plesnjak (ili kako proplesati – dio prvi)

Nije lako početi plesati. Otići na tečaj, odslušati i odraditi sat – to i nije tako teško, ali nemali broj početnika ostane samo na tome: tečaju, i nikada ne ode na plesnjak i time nikada zapravo ne zapleše. Više je mogućih razloga: nemaju s kime otići, neugodno im je plesati pred drugima ili su došli na tečaj naučiti jednu novu vještinu (koju neće nigdje koristiti). Dio njih često očekuje da se na tečaju ispleše. A svrha tečaja nije isplesavanje. Svrha tečaja je da se nauči novi korak i namami plesača na plesnjak. Jer plesnjak je ono za što se uči plesati. Plesnjak je Italija za one koji uče talijanski jezik. Jedina svrha učenja plesa je plesanje. Jedini način da proplešeš je plesanje.

Na tečajevima stranih jezika često se znaju naći ljudi koji ne žele previše pričati na stranom jeziku jer se boje pogrešaka (i “sramoćenja”) pa čekaju da ga savladaju besprijekorno i tek onda počnu govoriti. To u pravilu nikada ne dočekaju. Identično je s plesom.

Razumljivo je da se netko nakon prvog ili drugog sata ne osjeća spremnim za plesnjak – sasvim jasno, plesnjak nekima predstavlja zahtjevnu sociološku situaciju – ali nakon mjesec dana više nema izlike. Nekog si valjda upoznao s kim ćeš popričati oni pet-šest neugodnih minuta prije nego napokon ne zaplešeš, ili je želja za plesom jednostavno prevelika da bi te male neugodnosti zaustavile.

Leaderi se posebno pribojavaju u početku jer misle da ne znaju dovoljno (figura, koraka) i da nemaju bogzna što ponuditi followerkama. Ono što je najbitnije imati na umu je da su cure vrlo zahvalne i zbilja ne traže ništa posebno. Bit će zadovoljne čak i s osnovna dva koraka kroz cijelu pjesmu.

Bez plesnjaka nema napretka. (Ako se smijem izraziti u maniri ideološko-režimskih propagandi.)

Tijelo i glava zajebani su strojevi i nemaju predprogramirane sve moguće kretnje i pokrete, već svaku novu kretnju moraju naučiti i savladati. Većina novih koraka koji se uče na tečaju motorički je zahtjevna i za mozak i za tijelo. Mišići nisu naučeni na te smjerove, mozak smatra da je logičnije da, primjerice, ruke ne idu simo nego tamo i tako dalje. Ali kad se određeni pokret ponovi više puta, mozak nađe logiku, a mišići zapamte i priuče.

Kaže se, da bi u bilo čemu bio dobar, potrebno je 10 tisuća sati rada. Bit ćeš vrhunski pijanista nakon 10 tisuća sati sviranja klavira, vrhunski košarkaš nakon 10 tisuća sati igranja košarke, skijaš nakon 10 tisuća sati skijanja. Isto je s plesanjem. Čak su i alkemičari vjerovali da se nakon 10 tisuća destilacija postiže usavršenje duha i dobiva filozofsko zlato. Isto je i sa swingoutom.

Najvrednije što se dobiva plesnjakom je opuštenost. Jer samo korak koji se ponovi deset tisuća puta, moći će se napraviti opušteno. Tek kada je opušten, znači da je automatiziran, da glava o njemu ne misli – i tek tada postaje dobar. Opuštenost u plesu najteže je postići jer je refleksne prirode; ne može se naučiti ili istrenirati, ali se do nje može doći – plesnjakom.

I za kraj, ako ste u suštinski nepotrebnoj dvojbi: birati naučiti plesati putem tečajeva ili plesnjaka; odgovor je uvijek plesnjak.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s