Br. 8: Bounce

Dvije naredbe koje na tečaju najčešće čuješ vjerojatno su: “opusti se” i “bounceaj”. Najčešće su jer su i najvažnije.

Naravno da je lako njima reći: “opusti se i bounceaj“, ali kako to napraviti?!

Opuštanje je najteža stvar na svijetu. Ne možemo ga kontrolirati i refleksne je naravi; dolazi iz glave. Ili cuge. Ali to je onda ustvari isto glava. I s time ti ne mogu pomoći, mogu samo reći: “opusti se, probaj uživati, ne izgledaš glupo”.

Bounce, s druge strane, nije tolika magija. Prije nego što revolucionarno i eksplicitno, matematički demistificiram famozni bounce, dozvolite mi uvod.

U plesu je najbitnije – plesati. (Ovim jednostavnim ali mudrim izjavama gradim si imidž jednostavnog ali mudrog učitelja. Kao kakvog Japanca. Ili Grka.)

Uzmimo tebe, moj prosječni početniče, tebe koji si u fazi u kojoj sam i ja bio, ja veliki mudrac, kad sam plesao toliko dugo koliko i ti sada. Znao sam dosta koraka i figura, ali… ali nešto, nekako… to nije bilo to. Nisam plovio glatko podijem, imao sam dojam da mi ples nije tečan, sve je bilo teško, taj triplestep je nekako zapinjao po parketu, puno je tu toga bilo neprirodnog… ja se možda i jesam kretao plesnim koracima, ali u dubljoj suštini – nisam plesao. Horizontalno kretanje ukazivalo je na ples, ali vertikalno nije.

Što je ustvari ples? Recimo, ako si navečer vani u nekom klubu, npr. Jabuci ili Pepermintu, razlika između “stajanja i držanja cuge u ruci” i “plesanja i držanja cuge u ruci” je u drmuckanju tj. hozirontalnom i/ili vertikalnom ritmičnom kretanju. Ples je, dakle, ritmično, horizontalno pomicanje cijelog ili dijela tijela lijevo-desno i/ili naprijed-nazad, i/ili vertikalno cupkanje gore-dolje.

Ovisno o količini gibanja, broju pokrenutih dijelova tijela te amplitudama kretnji (horizontalnim i vertikalnim), gibanje će na relativnoj skali biti ocijenjeno negdje između stajanja – đuskanja – plesanja. Ustvari, nije skala, nego dijagram:

Graf

Kako sam obećao prije uvoda, konkretno i eksplicitno:

Bounce je pomak čestice dolje i zatim pomak čestice gore. I to ne manji od 4 cm. Četiri centimetra dolje, četiri centimetra gore.

Točnu matematičku mjeru i grafički prikaz možete naći ovdje:

Bounce – A4 – PRINT

Za ispravnu upotrebu, potrebno je isprintati na A4 papir u stvarnoj veličini (1:1). Nikako ne u prilagođenoj veličini u kojoj većina programa printa po defaultu (jer ako se oslonite na defaultne postavke, mogli biste se naučiti bounceati 3,75 mm – a to je zadnje što želimo)!

I tih 4 cm je minimalno. Svaki centimetar više je napredak. Napomenuo bih da postoje i konzervativniji standardi koji propisuju minimalno 5, pa čak i 6 centimetara, no pišući ovu početnicu priklonio sam se liberalnijoj struji.

Ono što u definiciji fali je ritmičnost i dinamika, no o tom ćemo u nekoj drugoj lekciji. Ili pročitajte članak The Mysterious and Misunderstood “Pulse” of Swing & Blues Dance (također ima ilustracije).

Bounce ples čini plesom, tvoje tijelo čini lakše pokretnim i okretnim, followere čini lakšima, leadovima olakšava vođenje. Mislim da bi činjenica da se i jedni i drugi doimaju lakši trebala biti najveća motivacija – da nisi vreća koju se mora vući podijem, nego recimo loptica hopsica.

Ako upišete riječ bounce u rječnik, dobit ćete sljedeće prijevode:
odbijanje lopte
odbijati (se)
odbijenica
odraz lopte
odskakati
odskakutati
odskočiti
odskok

Poanta u swing bounceu (za razliku od drugih plesova) je upravo odbijanje od tla. Inicijalni pokret usmjeren je prema dolje, a tijelo se zatim odbije od tla (prema gore). Baš kao lopta. Bounce prema gore je rezultat gibanja prema dole.

Isprintaj si PDF grafičko pomagalo, nalijepi ga na zrcalo i provjeravaj je li amplituda tvog bouncea minimalno tolika. Ne šalim se. Budi pritom objektivan i skeptičan.

Bez bouncea možeš ti triplestepati koliko hoćeš, izvoditi kerefeke i skakati na trepavicama, ali nije to, buraz, to. Zapamti, ti nisi vreća, ti si loptica hopsica.

Sasvim sam ozbiljan: pred ogledalo (ili staklo u kojem se možeš ogledati, npr. prozor kad je vani mrak) i osnovni korak: rock back – triple step – step – step – triple step… i gledaj ide li ti pupak 4 cm dole, 4 cm gore. Da, da, pupak. Možeš i ramena gledati, lakše je, ali poanta je u pupku. Treba vježbati, nikako drugačije. U početku će ti se toliki bounce činiti pretjeranim, no, vjeruj mi, nije. S većim bounceom izgledaš samo bolje.

Sretno!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s