Br. 9: S kim plesati?

Sa svima. Dobrima, lošima, iskusnima, početnima. (Ovo je više lekcija za iskusne.)

Često se u iskusnih plesača razvije svojevrsni plesni elitizam. I to već prije nego što su i zaslužili naziv iskusnih. Što će oni plesati s onima koji pojma nemaju, misle si. Osim što su vrlo brzo zaboravili da je netko iskusan i s njima plesao i pomogao im proplesati – dakle, osim što su nezahvalni – k tome su i sasvim u krivu. Toliko u krivu da su promašili cijelu priču.

Prvo i najvažnije: ples je društvena aktivnost. Ples je druženje; fizička, vizualna i ritmička komunikacija između dvije osobe. Dvije osobe plesom zajedno proživljavaju isti trenutak, isti moment u pjesmi, na isti način, u istom ritmu.

To se često zaboravlja pa puno njih (na kraju krajeva, i ja), u želji da budu što bolji i zabavniji plesači, ples počne nesvjesno doživljavati kao nekakvo svjetsko prvenstvo na kojem iz utakmice u utakmicu želiš biti sve bolji, i zabavniji, i atraktivniji. Žele maksimalno uživati, s nekim tko pleše isto ili bolje od njih, tko im može ponuditi više, s kim mogu postići više. Oni bi napredovali brže i ne možemo im zamjeriti, iako se tako, ustvari, promašuje cijela poanta plesa: druženje.

Može se jednako dobro zabaviti s totalnim početnikom kao i sa svjetskim teacherom. Štoviše, sumnjam da je itko od “običnih ljudi” opušten dok pleše s Toddom Yannaconeom ili Sharon Davis. Dok si s početnikom potpuno opušten i otvoren za zabavu makar s osnovnim korakom i običnim hodanjem (koje je često podcijenjeno). Svjetskom teacheru će vjerojatno biti zabavnije s nekim tko se bori s ritmom, ravnotežom i početnim korakom nego s kakti iskusnim pripadnikom srednje ili niže plesačke klase koji misli da zna, a zapravo – samo je nesvjestan svojih nedostataka.

S tehničke strane, neki izbjegavaju početnike i loše plesače da im ne bi “borba” s nevještima narušila tehniku. Naravno da bismo svi brže i bolje napradovali da plešemo samo s boljima, ali to istovremeno znači da netko bolji pleše s nama tj. lošijima. Možda ima još nekih argumenata takvom pristupu, ali ja polazim od plesa kao društvene aktivnosti pa ih neću podržati.

Dakako da ćemo uvijek radije i motiviranije plesati s boljima i to je ljudski. Ali ne smijemo si dopustiti elitizam jer samo ispadamo – pizduni. Na jednom me plesnjaku jedan poznanik upitao: “Šta, nema nikoga?” Pogledao sam prvo njega, zatim dvoranu punu ljudi pa opet njega. “Mislim, samo su početnici, nema nikog od naših”, pojasnio je i ubrzo otišao.

Ako već gledamo iz tehničkog kuta, leader najbolje može provjeriti vodi li dobro upravo s početnicom. Iskusna već otprilike zna što se od nje očekuje i može pretpostaviti koji će korak uslijediti. Početnica većinu figura nije stigla naučiti, nema što pretpostaviti i pleše kako je se vodi. Ako uspije pratiti, znači da je dobro vođena. (Naravno, ako nešto i ne isprati dobro, ne znači nužno da je greška u vođenju jer nisu sve jednako vješte u početku.)

Iskusne followerke ne mogu iz početnika izvući tu korist, ali mogu se zabaviti, možda suptilno vježbati varijacije koje ne utječu na partnera i pomoći im da se razviju i napreduju. Jer, u konačnici, vječito je na plesnjacima manje leadera i u interesu je zajednice da ih je što više i da su što bolji.

Plešite i nemojte previše birati s kim ćete plesati. Ekskluziva nije pozitiva 😉

Dick Crum (neki folk čager) kaže:

  1. Početnik – ne zna ništa.
  2. Intermediate – zna sve, predobar da bi plesao s početnicima.
  3. Faca – predobar da bi plesao s bilo kime.
  4. Napredni – pleše sve, pogotovo s početnicima.
Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s