Br. 14: Zašto festivali

Sigurno ste čuli da iskusniji lindy hopperi non-stop pričaju o festivalima, mahom inozemnim; kako su bili tu, kako bi išli tamo, kako je bilo super, kako jedva čekaju, otkud im novci, itd. Otići ćete potom na internet, pronaći festival o kojem svi pričaju i pasti u nesvijest kad vidite cijene, i zaključiti da mora da su ti ljudi svi skupa ludi. No, ako odete na bilo koji festival uvidjet ćete da nisu. Ili da jesu, ali da je lijepo biti lud.

Festivali podrazumijevaju radionice preko dana i plesnjake navečer. Najčešće traju tri dana, od petka do nedjelje, s radionicama subotom i nedjeljom, s 4 sata radionica dnevno. Neki festivali su i duži pa počinju plesnjakom već u četvrtak ili srijedu. Cijene variraju ovisno o broju sati radionica, prestižnosti instruktora, tradiciji i popularnosti festivala, eventualnim natjecanjima (Jack’n’Jill, Strictly), itd.

Kad sam se prijavljivao za Lindy Shock u Budimpešti, skoro sam pao u nesvijest nakon što sam poklikao sve što želim i vidio izračunatu cijenu: 220 eura. Nisam znao tko je luđi – oni koji traže te nebulozne novce za četiri-pet dana nekakvog festivala ili ja koji razmišljam da to platim. Dogovorili smo se partnerica i ja da idemo na opciju “late night pass” (180 eura, ali ne smijemo na plesnjake prije 1 u noći). Isplatio se svaki od 180 eura. A isplatilo bi se i dodatnih 40 da nismo štedjeli.

477690_10154032688254637_4211139000142017623_o

Festivalski plesnjak je kao neki paralelan svijet. Velika dvorana, često neki gala lusteri, pozornica, big bend, 200-300 ljudi pleše na sjajnom parketu, svi lijepo odijeveni… prizor koji se ne viđa u normalnom gradu.

Na radionicama ćete naučiti pregršt novih figura i fora, i čuti mnoge savjete. 80% ćete zaboraviti, no usadit će se vrijedan dio, i kući ćete se vratiti kao makar nijansu bolji plesač. Ili bar iskusniji.

Najveća korist od festivala je plesanje s hrpom nepoznate ekipe, plesačima drugačijeg stila, drugačijih afiniteta. Tamo negdje oko 3 u noći kad se podij djelomično isprazni, a vi jedva stojite i pokušavate plesati s minimumom energije, i preumorni ste da ne biste bili opušteni, pa se pokušate zezati plesom, pa izmišljate nove figure jer sami sebi idete na živce plešući cijelu noć tri-četiri iste stvari – čak ste preumorni da biste bili frustrirani što se ne možete sjetiti koraka kojeg ste naučili upravo taj dan na radionicama – tada, u tim trenucima najviše profitirate, najviše napredujete (vidi Zašto plesnjak).

Po povratku kući zahvatit će vas postfestivalska depresija čiji su simptomi slični depresiji nakon povratka s mora: stvaran život je sranje, zašto sam se morao vratiti, ja bih nazad, koji je sad prvi sljedeći festival, idem na to, koliko imam godišnjeg, bankrotirat ću, itd. Tada je SwingPlanIt vaš najbolji i najskuplji prijatelj.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s