Br. 19: Feedback

Spomenuli smo u prošloj lekciji jedan razlog zašto bi trebalo tu i tamo pitati suplesača za komentar o vašem plesu. Nekad biste i sami željeli znati kako je plesati s vama, zanima vas radite li što krivo, što biste mogli popraviti i na čemu biste trebali raditi. Pitati za feedback svakako je dobro i dozvoljeno, no ne uvijek, ne bilo gdje i ne bilo koga.

Često na plesnjaku srećete bolje plesače, učitelje i zanima vas što oni misle, smatrate da bi vam njihov komentar mogao pomoći pa se dvoumite pitati ili ne. Plesnjak sam po sebi i nije baš idealno mjesto za traženje feedbacka. Uvijek ipak možete pitati kratko i konkretno o nekom pokretu ili koraku koji radite, ili nekom drugom, za vas aktualnom, problemu.

Kakvo pitanje postaviti zapravo ovisi o vrsti plesnjaka. Ako je malo svečanija prilika, ne idite dalje od kratkog i konkretnog pitanja. Ako je redoviti tjedni plesnjak, na kojem je vama poznata ekipa i poznati instruktori, slobodno proširite i poopćenite pitanje.

Ako planirate zatražiti povratnu informaciju od instruktora, recite to prije plesa. Tada će instruktor obratiti pozornost na vaše plesanje. Inače tko zna o čemu razmišlja dok pleše i lako ćete dobiti generalan odgovor koji vam neće biti previše od koristi.

U principu, kažu da nije baš okej pitati instruktore za feedback na plesnjaku jer ih time tjerate da rade i kad ne rade, kad bi možda i oni uživali u plesu i zabavljali se bez da moraju druge učiti plesati. No, neće im biti tako teško upozoriti vas na jednu-dvije stvari ako ih zamolite.

Najbolje mjesto i vrijeme za feedback je tečaj. Možete pitati učitelje, možete pitati učenike. Moći će vam reći i jedni i drugi korisne stvari. Feedback učenika uzmite s rezervom (prosudite prvo čini li vam se ta osoba iole vjerodostojnom), ali nemojte ga nikako niti odbaciti. Kao i sa svime u životu, razmišljajte kritički, i to – samokritički.

Nemojte niti na tečaju pretjerati s ispitivanjem o vašem plesanju. Ne morate baš svakoga u prostoriji upitati radite li ovo ili ono dobro ili ne. Nisu svi vama u službi, neki su zaokupljeni da sami uhvate korak koji se uči pa se ne mogu koncetrirati i na vas.

Druga strana ove priče je davanje feedbacka. Samoinicijativno komentiranje i korigiranje partnera nije nešto čemu treba naginjati. Posebno ne na plesnjaku (osim dakako kada je partnerov ples za vas bolan) jer tamo su se ljudi došli zabaviti. Uči se na tečaju i tamo već možete komentirati, ali jedno je kada ćete reći na primjer: “Ne osjećam to”, a drugo kada počnete lupetati o svojim viđenjima stvari. Neki tečajci brzo napreduju pa se lako osokole i počnu ispravljati kolege iz grupe. Fina je granica između konstruktivnog savjeta i soljenja pameti pa morate paziti jer nitko ne voli pametnjakoviće.

U svakom slučaju, dobro je razviti umjerenu kulturu traženja i davanja feedbacka. Ja sam se u grupi s kojom sam učio posebno zalagao da se svi međusobno ispitujemo kako plešemo i da si iskreno komentiramo ne bismo li što brže i bolje napredovali. Kad su se svi ufurali u tu spiku, počeo sam ih upozoravati što krivo rade, što bi trebali popraviti, a uskoro i da zapravo dosta loše plešu i da sam dojma da čak uopće ne napreduju. Iz tjedna u tjedan lagano sam im slamao samopouzdanje, volju i ego, sve dok nisu odustali od plesa i ja sam ostao jedini i najbolji u grupi. No, nemojte mene gledati, nismo svi isti, više je načina kako do uspjeha.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s