Br. 20: Pitati za ples nekoga tko razgovara

Vječna dvojba onih koji o svemu (previše) razmišljaju. (Volim takve ljude jer bez njih ovaj blog ne bi imao smisla). Koliko god to bilo normalno, koliko god se to na plesnjaku podrazumijeva i očekuje – nije uvijek lako pitati ljude za ples. Trebaš prići osobi i reći nešto. Na primjer: “Bok, jesi za ples?” Zastanite trenutak i recite to na glas. A sad na način koji ne zvuči glupo. Ljudi kod takvih stvari uvijek imaju tremu. To podsvjesno konce vuče iz straha od odbijanja prilikom uleta curama. Ni cure nisu cijepljene. “Što ako kaže ne? Ispast ću glupa!” Frendica će vam reći: “Ne, on je glup”, ali znate i sami da to ne ispada tako. Nikad nije bitno što zbilja jest, već kako se čini da jest. No, pustimo ulete i glupane koji odbijaju tako dobre cure i dečke.

Na plesnjaku ste. Htjeli biste plesati s onim kul plesačem iz drugog grada, ili onom teachericom iz druge zemlje. Malo ćete vagati priliku i odmjeravati svoje izglede: pleše li s drugima, pleše li mu se s početnicama, je li umorna, žedna, hoće li uživati u plesu s vama – kolike su šanse da vas odbije?

Većina onih koji će kalkulirati svoje šanse, neće dočekati svoju savršenu priliku do kraja plesnjaka. Uvijek će se naći netko drugi tko će, k’o za vraga, uletjeti baš kad ste vi krenuli prema plijenu i oteti vam priliku večeri. Vjerojatno neki bezobrazni i netaktični nekalkulant.

Kalkulant je spor jer s druge strane podija sagledava preširok dijapazon uvjeta koje postavlja pred osobu koju želi pitati za ples:

  1. osoba mora biti sama,
  2. ne pričati s nekim,
  3. ne držati tek naručeno piće u ruci,
  4. ne izgledati prezadihano ili umorno,
  5. pjesma mora početi (ne pitati prije nego što počne pjesma).

Tko će pitati za ples prije nego li pjesma uopće počne!? Ispada da ga pitate jer samo želite plesati s tom osobom, a uopće vam nije do glazbe. Maltene kao da biste plesali čak i da majmun lupa po loncima. Takvu sramotu jedan iracionalan plesač ne može si dopustiti.

Prisiliti nekoga da odloži piće ili da zapleše na bezveznu pjesmu još nije tako strašno. Ali odvući ga od zanimljivog razgovora i žustre diskusije ne mora uvijek ispasti najpristojnije.

Kako uostalom to tehnički izvesti? Osoba je okrenuta sugovorniku, razgovara, vi prilazite s druge strane – što ćete: lupnuti je po ramenu? Vikati: “Hej! Oprosti!”.. dok vas ne čuje? Nezahvalna situacija.

Dosad nenapisano pravilo glasi:

Smije se pitati za ples osobu koja razgovara ako je prsima okrenuta podiju pod kutem većim od 30°. To je osoba koja uz rub podija traži ili čeka priliku za ples, a usput razgovara s osobom pokraj. Kod onih okrenutih od podija postoji prevelika šansa da im je stalo do razgovora.

20-lekcija

Ovo se pravilo lako može kršiti jer svi su na plesnjaku radi plesanja. I po tom pitanju se ne treba opeterećivati. Zato – samo pitajte! Na kraju krajeva, osoba vas može, ako je baš usred rečenice, zamoliti i da pričekate sljedeću pjesmu. Osim toga, neki znaju biti toliko dosadni da će vam njihovi sugovornici platiti cugu da pričalicu pitate za ples, prekinete razgovor, spasite nedužne sugovornike i izbavite ih iz te beskrajne agonije.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s