Br. 23: S kim plesati na festivalu?

Najradije bih ostao samo na odgovoru na pitanje iz naslova: s bilo kime osim s onima iz svog grada. Spakiraš se, putuješ u inozemstvo dva, tri, možda četiri sata, radi festivala, u stranom si gradu, među hrpom nepoznatih ljudi i… sada ćeš plesati s nekime koga vidiš svaki tjedan?

To nema smisla. Otišao si tamo da plešeš s novim ljudima, plesačima drugačijeg stila, drugačije škole… da naučiš nešto od njih, proširiš iskustvo i doživiš nešto novo.

Oprašta se probijanje leda; otpleši prvi ples s nekim poznatim, bilo da ohrabriš sebe ili njega… ali onda se pozdravite, razmilite dvoranom i sljedeći put nađite kad idete doma.

Nije uvijek, priznajem, lagodno doći na novo, nepoznato mjesto i pitati novog, nepoznatog čovjeka za ples. Koliko god plešemo svakodnevno ili svakotjedno, malo zapravo pitamo za ples. Nekako u zavičaju svi sve poznaju pa se često izmigolji onom klasičnom pristupu: “Jeste li za ples?” Uvijek si u nekakvom razgovoru pa kad nastane prvo stanka, netko klimne glavom prema podiju, jedva i prošapćući: “Hoćemo?”

Na festivalu je malo hoch atmosfera; svira live bend, dvorana je fensi, kristalni lusteri vise s plafona, svi su dotjerani… pa čovjeku zaklima samopouzdanje i odlučnost. Drži se isprva ljudi s kojima je došao, kao mornar ne želeći napustiti luku prije oluje. Pogledom kruži dvoranom i zapita se u samoprocjeni: “Kako da ja, gle me, ovakav drvosječa, zamolim ovu krhku, uznositu Bečanku za ples? Čista plava Habsburška krv teče njenim žilama, njene nježne tetive i skladni mišići naviknuti su na znalačke pokrete i kavalirstvo bečke škole. Oh, bolje da se, ja ovakva zvijer, skrijem u podrum i zavežem lancima nego da je prisilim na taj nezgrapni doživljaj koji će ničime osim blijedom formom podsjećati na ples!”

Nemojte cmoljiti i migoljiti – budite muško! Bar vi muškarci! Popijte ako treba da se osokolite, i pokažite kako pleše Balkanac! I bandere za struju plešu na orkanskoj buri! Cure, stanite na rub podija i haljina neka vam se propne poput jedra kartažanskog broda!

Ili bar… nemojte zaboraviti da ste platili taj festival. Niste dali sto ili dvjesto eura da biste plesali s kolegama s tečaja. Get your money’s worth. Kažu da je dan izgubljen ako ne naučiš nešto novo ili ne skočiš s garaže bez padobrana.

Sjetite se da je najveća korist festivala plesanje s nepoznatom ekipom.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s