Br. 27: Kakve lindy hoppere hostati?

“Sve”, reći će medvjedići dobra srca, i otvoreno prihvatiti bilo kojeg plesača koji zatraži krov nad glavom. Oni nešto izbirljiviji prepustit će “bilo koje” lindy hoppere medvjedićima, a sebi izabrati one koji su im po volji, one provjerene. Ili će – a što da vam lažem – izmisliti da nemaju slobodan krevet jer ga je ukrao bratić, a ni po podu nema mjesta za vreću za spavanje jer je nećak zalijepio lego kockice oho-ljepilom za pod. Nisu to loši ljudi. Samo im se ne da družiti s bilo kime.

Sve znamo: swing festival je ionako sam po sebi preskup. Srećom, morali ste ga platiti više mjeseci unaprijed pa ste pravo već i zaboravili na taj trošak. Ali morali ste doputovati na festival, morate se vratiti nazad (nažalost), morate nešto jesti cijeli vikend, da ne kažem i piti – kome je još ostalo novaca za spavanje?

Možda zato i plesnjaci na festivalima tako dugo traju – da plesači ne moraju nigdje spavati. Ako već službeni plesnjak završi relativno rano, uvijek će se okupiti par neumornih i povući ekipu na afterparty. Sad tek shvaćam – nisu oni neumorni – oni nemaju gdje spavati! Mora da je u tome kvaka – odjednom je sve jasno – to su oni koji se drugi dan povlače po radionicama i spavaju po stolicama u dvoranama ili foteljama u predvorju.

Couchsurfanje kod lokalnog lindy hoppera sasvim se prirodno nameće. Kolega lindy hopper pruži vam utočište, radi društvo, brine da se vozite pravim tramvajem. Ako ste društvena osoba, to je dobar način za stjecanje novih prijatelja i zbližavanje sa strancima koje znate samo iz plesnih dvorana gdje se i ne razgovara puno. Princip je kao i s couchsurfanjem, samo što ste ovdje sigurni da dijelite barem jednu zajedničku opsesiju. K tome zajedno možete ići na radionice i plesnjake. Sve skupa zvuči vrlo praktično, komforno, pozitivno, solidarno i, ako ste host, skupljate bodove za raj.

Međutim, postoje oni koji imaju prečih stvari od raja, koji u svemu nalaze neku nevolju, i uopće komfor mjere na drugi način. Oni nisu previše društveni, gosta vide kao okupatora privatnog prostora (i vremena), i da bi ikoga primili, potrebna im je puno jača motivacija nego couchsurfingom ogrezlim hipijima. Koliko mana vide u hostanju, toliko ih vide i u gostanju.

Krenimo redom. Čak i po načelima općeg couchsurfinga, morate biti pristojni i donijeti dar za domaćina. Boca vina, pekmez, linolada ili već nešto što će kakti predstaviti zemlju iz koje dolazite. Ne mora biti ništa skupo, ali vi ne želite biti onaj koji u goste ide sa žvakaćim gumama ili suvenir-magnetom. Ako oduzmete vrijednost poklona od cijene smještaja koju biste platili da spavate u hotelu ili hostelu, i dalje ste u plusu. No, postoji i nematerijalna dimenzija surfanja (isto tako i hostanja).

Nekad će vam domaćin/gost biti poznata osoba, nekad nepoznata. Možda će biti super zanimljiva i fleksibilna osoba, možda neizdrživa dosada od čovjeka, možda će ostavljati vatice od šminke po kupaonici, možda će dok spava proizvoditi zvukove nalik klasičnoj glazbi (kakvu komponiraju bivši predsjednici država). Kakva god osoba bila, vi s njom provodite cijeli vikend. Bilo zato što morate, bilo zato što želite. Prilika za druženje je mnogo: odlazak na radionice, povratak s radionica, odlazak na plesnjak, vraćanje s plesnjaka, doručak, ručak, večera, itd.

Ono kada vam to može najviše utjecati na provod je povratak s plesnjaka. Na tom ispitu pada najviše domaćina/gostiju. Ovaj bi ranije, onaj bi kasnije. Ovaj bi ostao još pola sata, onaj bi išao na afterparty. A zamislite da vas je troje. To je čak slučaj i kada u hostelu spavate u sobi s četvero frendova, a imate samo jedan ključ.

Drugi problematičan moment je doručak. Jedni vole razgovarati za doručkom, drugi ne mogu nikoga smisliti prije podneva. Možete se vi nadati da ćete ranijim ili kasnijim ustajanjem izmigoljiti zajedničkom doručku, ali neki ljudi su neshvatljivo nesamostalni, ništa ne mogu sami, za sve im treba društvo, vodič, netko tko će ih voditi, smisliti program aktivnosti i zabavljati. Takvi gosti su najgori – sami ne mogu ništa, a domaćin tada, osim što u kući ima nepoznatu osobu za kojom će morati prati plahte i ručnike, mora joj još i praviti društvo. Shock, horror!

Nesamostalan gost otkriva se upravo na subotnjem doručku. Kako vi mažete pekmez na kruh, tako ga maže i on. Vi ispijate kavu, ispija je on. Nudite da skuhate još kave – reći će da hoće samo ako želite i vi. Ustaje od stola kad vi ustajete od stola. Zajedno idete na radionice. Razgovarate u pauzi. Kad radionice završe, razgovarate s poznanikom i perifernim vidom registrirate mistera nesamostalnog kako u jakni, s ruksakom na leđima, čeka da završite razgovor i zajedno krenete kući. Vašoj kući, kući u kojoj će on biti skroz do ponedjeljka. Zajedno odlazite na plesnjak, vraćate se u 1:30, iako ste planirali jednom u godini, baš onda kad je festival u vašem gradu, tulumariti do 5:30… ali morate ranije jer je on umoran, a vi nemate rezervni ključ – ne, pardon, imate rezervni ključ, ali on ne zna kako noćnim tramvajem stići do kuće. I onda u nedjelju sve ispočetka.

Naravno da spominjem najgore scenarije – one dosadnije, napornije i neurednije ljude, bilo goste, bilo domaćine. Ako se dogode oni najbolji, onda je sve super, sretni smo i ne trebaju nam ovakvi tekstovi. Ali svakom se desio neki iz noćne more i mnogi će sljedeći put, u strahu da mu se takav ne ponovi, radije platiti 40 eura u hostelu. Ili izmisliti bratića s lego kockicama i oho-ljepilom.

Bili vi gost ili host, ima slučajeva kada biste najradije da ste ghost.

 

P.S. Ali što s pitanjem iz naslova? Koga onda hostati? Neće nam nitko pomoći osim nas samih. Ocjenjujte lindy hoppere i bilježile njihove navike: zna li sâm odlučiti što će večerati, zna li čitati mape podzemnih, tramvajskih i autobusnih linija, do koliko sati ostaje na plesnjacima, kakvu kupaonicu ostavlja iza sebe, stavlja li posuđe u sudoper, pere li tanjure, posprema li krevet, u kojoj pozi spava, viče li u snu. Zatim širite glas, tračajte, ogovarajte, da cijeli svijet zna – ili napravite aplikaciju i bazu podataka. Tek tada ćemo biti sigurni da ćemo svaki puta dobiti kolegu hoppera po mjeri. Osim ako neće sve pokvariti medvjedići dobrog srca koji u svima vide nešto dobro, i za svakog kažu samo najbolje.

Advertisements

2 thoughts on “Br. 27: Kakve lindy hoppere hostati?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s