Br. 29: Ima nas ovdje i introverata!

Ne jednom svjedočio sam radionici ili tečaju na kojem su instruktori tražili od učenika neku vrstu improvizacije u jamu, u spotlight formi. Tema sata je, recimo, ritam pa instruktori žele od učenika da sami improviziraju, sami probaju smisliti neki novi ritam, na primjer nešto van ustaljenog i usvojenot step – step – triple step okvira. Žele da zakorače u nepoznato, da isprobaju što god im padne na pamet. Žele ih baciti u vatru i pokazati im da ritam nije molekularna biologija, da ne moraš biti plesni guru da bi zaplesao u nekom drugom ritmu, i koliko različitih ritmova može smisliti grupa intermediate plesača.

Nekad moraš klinca bacit u vodu da propliva. Nekog moraš lupit nogom u guzicu, inače se nikad neće pokrenuti, inače će uvijek ostati ukopan. Svaki life-coach motivator će ti reći da se pustiš sigurnog i skočiš van komfort zone.

Ono o čemu instruktori pritom ne razmišljaju je da na tečaju ima i introverata. Ima ljudi kojima je izlaganje tuđim pogledima ekstremno neugodno. Ima onih koji se žele utopiti u masi, biti neprimjetni i da ih nitko ništa ne pita. I sad, instruktori traže da svaki tečajac u spotlightu pokaže tu svoju neku varijaciju. Introvert to ne želi. Došao je na ples jer je želio ples, nitko mu nije rekao da će morati majmunirati pred 20 ostalih ljudi. Nije fer, nije kul. I što sad, ljudi spotlightaju jedan za drugim, lagano se približava njegov red. Panika raste. Može skočiti u jam i osjećati se iznimno neugodno, ili može odbiti sudjelovati i ispasti kakti kukavica ili tome slično. Onom koji to hrabro odradi bit će drago jer je odradio, jer je preživio, ali ako ga dan kasnije upitate je li se isplatilo, bi li i sljedeći put, neće biti tako siguran. Da, neki će reći da se isplatilo, ali to su oni na međi, oni introverti čije srce zapravo želi skočiti na pozornicu. Ali ne pričamo o njima, pričamo o 100% introvertima. Ima ih, ima! Analiza troškova i koristi jedne stidljive osobe redovito će ispasti negativna.

Stvar je u tome da ih instruktori tjeraju na nešto što nije u redu. Instruktori su tu da plešu u spotlightu, ne tečajci. Instruktori će češće nego što je očekivano reći da su i oni introverti, međutim sama činjenica da se radi o instruktoru govori da se radi barem o djelomično ektrovertiranoj ličnosti. Čak i ako jesi introvert, ako si učitelj plesa, znači da plešeš dobro, da si siguran u plesu (ili barem sigurniji u svoj ples nego učenici u njihov) i to te stavlja u veliku prednost pred njima. Ono što je tebi mačji kašalj, njima je tuberkuloza. To što instruktor ne voli razgovarati s nepoznatim ljudima, ne znači nužno da je i plesni introvert.

Uvijek je greška polaziti od sebe i sebe uzimati za mjeru koliko će nešto drugima biti teško ili lako. Treba polaziti od onih kritičnih slučajeva. Okej, ne baš najkritičnijih – njih ‘ko ferma, njima nema pomoći 🙂

Zato, učitelji, ne smijete natjeravati ljude da budu ekstroverti. Ne, neće uživati na kraju. Neki možda hoće, nekima će biti drago što ste ih natjerali, ali to vas svejedno ne opravdava u potpunosti. Onaj istinski introvert će vas mrziti. A takvih biste se najviše trebali bojati.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s