Br. 32: Kamo gledati

Početnici često, kad uče prve korake, kad plešu prve plesove, gledaju u pod. Gledaju što rade, kamo koračaju. Followeri gledaju u leaderove noge da bi (bolje?) pratili. Neki se riješe toga brzo, nekima ostane navika pa, čak i nakon nekog vremena, nakon što uznapreduju u plesu, i dalje glavu saginju dolje, i dalje prečesto provjeravaju što to rade nogama tamo dolje.Read More »

Advertisements

Br. 30: S kime krenuti na tečaj

Ljudi trebaju druge ljude. Ne mogu skoro ništa sami. Živjeti, raditi, igrati se, ići u kino i kazalište, krenuti na bilo kakav hobi. Uvijek traže nekog tko bi s njima jer je – lakše. Hah, pa je. Tko je od vas na tečaj plesa krenuo sam? Ajmo, junačine, da vas izbrojim! Jasno, ima heroja, ili očajnika (kako uzmete) koji više nisu mogli čekati druge, koji su shvatili da će ili otići sami ili ostati doma. Većina ipak krene s nekim poznatim. Lakše je u dvoje. To je ili prijatelj, ili mama/tata/brat/sestra, ili dečko/cura/muž/žena.Read More »

Br. 16: S kim se sprijateljiti

Plesači često griješe, plesačice ponajviše. Sprijateljuju se baš kao i obični ljudi, po osobnoj liniji. Tko im se sviđa, s kime mogu razgovarati, šaliti se i tako dalje. I tako se na početku dogodi da se cure uglavnom druže s curama. Sve je to lijepo, one se dopisuju, dogovaraju što će obući, međusobno si posuđuju marame i haljine – idila… dok se ne otvore registracije za neki festival – tada nastaje panika – early bird registracije su (po običaju) otvorene samo za parove, a superprijateljice (BFFs) se nemaju s kime prijaviti. Pa uzaludno traže po FB grupama ima li koji zainteresirani leader.Read More »