Br. 32: Kamo gledati

Početnici često, kad uče prve korake, kad plešu prve plesove, gledaju u pod. Gledaju što rade, kamo koračaju. Followeri gledaju u leaderove noge da bi (bolje?) pratili. Neki se riješe toga brzo, nekima ostane navika pa, čak i nakon nekog vremena, nakon što uznapreduju u plesu, i dalje glavu saginju dolje, i dalje prečesto provjeravaju što to rade nogama tamo dolje.

Br. 25: Tko pleše u kojem dijelu dvorane

Naravno da nije svejedno gdje u dvorani plešete. Mislim, je, svejedno je, ali opet nije. Kao i na koncertu: u prvom redu su oni najnabrijaniji koji će skakati, pljeskati, dizati ruke u vis; u drugom redu oni koji će dizati ruke (bez pljeskanja) i zatvorenih očiju pjevati, a krug onih koji znaju sve tekstove napamet zatvara nešto mirniji treći red koji od fizičkih aktivnosti većinom samo cupka dok ruke ne diže. Od četvrtog reda pa nadalje manje je nabrijana ekipa; ona koja baš ne poznaje u riječ cijeli opus, a leđa joj drže oni koji su dobili gratis karte.

Br. 21: Zašto me ne želi?

Nešto rjeđe nego što je to u ljubavi, odbiju nas i na plesnjaku. Zašto, zapitat ćemo se, zašto? Dok će vam simpatija slamati srce pričama kako je trenutačno u “čudnoj fazi”, kako se ne želi “vezati”, kako ne želi srljati, kako jednostavno niste “kliknuli”, i kako bi bilo najbolje da budete prijatelji – dok u ljubavi morate slušati takva laprdanja, na sklizavom parketu uzroci odbijanja nešto su konkretniji i lakše riješivi.

Br. 19: Feedback

Spomenuli smo u prošloj lekciji jedan razlog zašto bi trebalo tu i tamo pitati suplesača za komentar o vašem plesu. Nekad biste i sami željeli znati kako je plesati s vama, zanima vas radite li što krivo, što biste mogli popraviti i na čemu biste trebali raditi. Pitati za feedback svakako je dobro i dozvoljeno, no ne uvijek, ne bilo gdje i ne bilo koga.

Br. 14: Zašto festivali

Sigurno ste čuli da iskusniji lindy hopperi non-stop pričaju o festivalima, mahom inozemnim; kako su bili tu, kako bi išli tamo, kako je bilo super, kako jedva čekaju, otkud im novci, itd. Otići ćete potom na internet, pronaći festival o kojem svi pričaju i pasti u nesvijest kad vidite cijene, i zaključiti da mora da su ti ljudi svi skupa ludi. No, ako odete na bilo koji festival uvidjet ćete da nisu. Ili da jesu, ali da je lijepo biti lud.

Br. 9: S kim plesati?

Sa svima. Dobrima, lošima, iskusnima, početnima. (Ovo je više lekcija za iskusne.)

Br. 7: Kako doći na plesnjak

Kako se pojaviti sâm među nepoznatim  ljudima u takvoj jednoj neobičnoj prilici kao što je plesnjak? I to po prvi put. Prvi put! Hej! Tamo su nekakvi ljudi koji se poznaju, razgovaraju, piju, plešu! Ti ne poznaješ nikoga! I sad bi se trebao pojaviti tamo bez frenda, frendice, ikoga, i stati tamo sâm i, još gore, početi plesati!?

Br. 6: Zašto plesnjak (ili kako proplesati – dio prvi)

Nije lako početi plesati. Otići na tečaj, odslušati i odraditi sat – to i nije tako teško, ali nemali broj početnika ostane samo na tome: tečaju, i nikada ne ode na plesnjak i time nikada zapravo ne zapleše. Više je mogućih razloga: